Od prikolice do plesačice

„Mogu li ja preuzeti?“ upitao je moj tadašnji instruktor partnera sa kojim sam vježbala. M. se nije usprotivio i prepustio me u vješte ruke, koje su me povele u „običan“ hod.

(Mada, ko god pleše tango duže od 5 minuta zna da u hodu nema ništa obično, da je on alfa i omega argentinskog tanga. Ma koliko zvučao i djelovao jednostavno, to je najzahtjevniji pokret u plesu.)

„Guraj zemlju. Razumiješ?“

Pojma nisam imala o čemu on govori. Do tad sam valjda mislila da samo Čak Noris ima tu specijalnu moć da kad radi sklekove, odguruje zemlju. Ali kako ja da guram zemlju?

„Guraj zemlju. Nemoj samo da spuštaš nogu“, instruktor je bio uporan.

Blijedo sam ga gledala čekajući da moj um kreira sinapsu kojoj će biti jasno o čemu „ovaj“ govori.

I jeste, ali koji mjesec kasnije. (You can't rush a genius. :))

Na časovima, milongama i praktikama viđamo djevojke koje su brze, okretne, elegantne i snalažljive i brzo reaguju i na najsuptilniji mig lidera, ali viđamo i one koje su „teške“ i koje partner poput prikolice vuče po podijumu da bi kreirali plesnu figuru. Naravno, prisutne su i sve varijacije između. I baš te varijacije su uobičajeni razvojni put jedne tangere. Ništa strašno, samo putovanje. :)

Na početku ove priče, ja sam bila Nikolica prikolica. Zapravo, najveća većina nas followera je prošla tu fazu i to je potpuno normalno. Za nekoga je ona duža, za nekoga kraća, ali gotovo sve mi smo bile tu.

Kako to izgleda razvojni put od prikolice do plesačice?

Faza #1 Blaženo neznanje

Ovo je faza u kojoj ste i ti i partner pojedinačno naučili figuru i mislite da vam i zajedno sjajno ide, a zapravo nemate pojma da to nije tango. Niti on vodi, niti ti pratiš, ali je osjećaj dobar. („Mama, vidi me, ja plešem!“ :))

Vi ste oboje samo naučili da u paru preslikate ono što ste pojedinačno naučili. Mada, čak i u ovoj fazi oboje uviđate da je u dvoje pokret daleko složeniji nego kad to radite na sigurnoj udaljenosti jedno od drugog.

Faza #2 „Žene, ne mrdajte dok ne osjetite da trebate!“

Panika! Na oba fronta.

Ona: Da li sam ja sad ovo dobro razumjela? Da li me on poveo udesno ili sam to sama odradila? Od koga dolazi misao o pokretu? Da li stvarno osjetim impuls ili ja pičim svoje, a njega ko šiša? A šta ako nije htio tu figuru, nego ovu drugu? Ali čekaj, ovaj drugi se čini zadovoljan, njega kao da razumijem. Znači li to da je on bolji plesač od ovog prethodnog? O ne, opet ništa ne kapiram. Ovaj treći mi je čista zagonetka. Aaaaaaa!

On: Zašto se ona ne pomjera kad je vodim? Čekaj, kuda ćeš?! Nisam mislio tamo. Hm, možda sam je i poveo u pogrešnu stranu. Ali kako ova druga partnerka uradi to što sam mislio, a ova prva ne? Znači li da to ona nije dobra plesačica, a da sam ja super dasa? O ne, ova treća me isto ne sluša. Šta mi je činiti? Aaaaaa!

Ovo je faza totalne smušenosti u kojoj do izražaja najčešće dolaze dvije stvari: sujeta i pitanje kome vjerovati – sebi ili partneru.

Na žalost, mnoge od nas nisu učile da vjerujemo sebi. Daleko češće se dešava to da i kad pomislimo da smo dobro shvatile, počnemo da se preispitujemo da li je to stvarno istina. Potom se uključi naš dobar drugar – mozak, i piši sve propalo. Više niti razumijem sebe, niti čujem njega. (U kasnijim fazama razvoja naučimo da je um bolje ostaviti na stolici, da nam ne ometa tandu. :))

Faza #3 Prikolica

Da, da, dobro si pročitala. Tek sad nastupa faza prikolice.

Naučila si već neke figure, pomalo shvatila da neki partneri dobro vode, a neki bogami i ne. Naučila si da razumiješ šta lider želi od tebe, ali je tvoj fokus toliko laserski skoncentrisan na iščekivanje liderovog impulsa, da u momentu kad „očitaš“ signal, preostaje ti još toliko vremena da samo spustiš nogu u prvi logičan pokret prije no što on pređe na idući.

Ovo je faza akcije i sporije reakcije, jer si još uvijek u svojevrsnom grču da nećeš razumjeti šta partner od tebe želi. A kad pomisliš da si pročitale korak, ti brže-bolje samo spustiš nogu na pod i tu je ukopaš pažljivo osluškujući sljedeći signal.

Neke partnerke će u ovoj fazi osjetiti da ih partneri blago vuku ili guraju na jednu ili drugu stranu, ali mnoge od nas će biti zadovoljne što su u stanju da isprate većinu onih koraka u koje ih vode njihovi tango vršnjaci.

Iskusniji plesači u ovoj fazi za tebe predstavljaju strah i trepet, jer će te možda povesti u figuru koju nikada nisi učila i ti nećeš moći da ga ispratiš.

Faza #4 Plesačica

Čestitaaaam! Napustila si fazu velikog medvjeda i ušla u fazu plesačice. U ovoj fazi si naučila da brzo čitaš impulse lidera i odguruješ se od zemlju da bi postigla brzinu. Više ne spuštaš nogu, već učestvuješ u plesu. Tvoji pokreti su dobili lakoću.

Milonga je postala pravi užitak, ali i prilika za učenje od iskusnijih partnera koji sada rado igraju s tobom. U ovoj fazi znaš koliko znaš i znaš koliko ne znaš i to podnosiš mnogo mirnije.

U ovoj fazi ti se odjednom sve kockice poslože i po prvi put od kako si počela plesati tango pomisliš da si uistinu proplesala. Počinješ da dišeš sa lakoćom.

Ipak, oprez! Ovo je faza u kojoj se i ego i nos olako otisnu u visine misleći da si postala savršena plesačica i da ti dalje lekcije nisu potrebne.

Greška! Jer ko ne napreduje, ne stagnira, već nazaduje.

Faza #5 Renesansa

Iako je tango personifikacija života i lični razvoj je put bez kraja, ovako ja zamišljam tango vrhunac (jasno ti je da ne sjedim na tom sedlu, još.). Viđam djevojke koje gaze meko kao mačke, figure su im elegantne, tehnika besprijekorna, a ukrasi raskošni i zadivljujući.

I svaka je drugačija i lijepa na svoj način. Pronašle su svoj stil i do izražaja je došla njihova autentičnost.

Ali ono najvažnije, vidim zadovoljstvo i radost na licu njihovih partnera dok plešu. To znači da nisu samo ukras za pokazivanje, već da su zadržale onu čarobnu konekciju sa osobom u svom zagrljaju.

Tome težim. To je moj put.

A ti?